Dijabetička neuropatija (bolest živaca)
DISFUNKCIJA ŽIVČANOG SUSTAVA
Teška posljedica je sindrom dijabetičkog stopala
Oštećenje živaca česta je posljedica dijabetesa. Neuropatija nije izlječiva. Terapija ima za cilj prije svega suzbijanje pogoršanja, vraćanje kvalitete života, i smanjenje simptoma.
Dijabetička neuropatija je jedna od kasnih komplikacija dijabetesa, i uključuje nekoliko poremećaja somatskog (perifernog) i/ili autonomnog živčanog sustava. Poticajni čimbenici su naslage glukoznih alkohola (poliola) uz živčane membrane, poremećaji cirkulacije u živcima zbog oštećenih malih krvnih žila, i promjene čimbenika koji su odgovorni za rast živaca.
Dijagnostičke provjere moraju razlikovati druge vrste neuropatija (zbog pretjerane konzumacije alkohola, nedostatka vitamina, virusne infekcije, učinka kemoterapije, izloženosti teškim metalima, drugih metaboličkih bolesti). Oko 30% ljudi s dijabetesom tip1 i tip2 razvije dijabetičku neuropatiju. Na rizik utječu metabolička kontrola, trajanje dijabetesa, dob osobe, hipertenzija, poremećaji metabolizma masti ili više kasnih dijabetičkih komplikacija (retinopatija, nefropatija).
Nakon 10 godina trajanja dijabetesa, polovica svih dijabetičara pokazuje simptome dijabetičke neuropatije. Ponekad dijabetička neuropatija ne dovodi do ikakvih simptoma (subklinička), ili pokazuje više simptoma. Glavne vrste dijabetičke neuropatije su periferna senzomotorička neuropatija, i autonomna neuropatija.
Periferna senzomotorička neuropatija
Periferna senzomotorička neuropatija (80% svih slučajeva neuropatije) dovodi do živčanih poremećaja na udovima, koji se javljaju tipično simetrično (obostrano) i uglavnom se tiču donjih udova (stopala i noge). Vrlo je često da simptomi napreduju od nožnih prstiju ili ruku do potkoljenice ili podlaktice.
Tipični simptomi dijabetičke neuropatije su:
Smanjena osjetljivost na temperaturu ili bol
Osjećaj žarenja, prodorna bol
Trnci
Ukočenost
Sindrom nemirnih nogu
Osobe s dijabetesom koje imaju neuropatiju osjećaju paresteziju (bockanje, pekuću bol osobito tijekom noći), nesvjesnost osjeta (dodir, bol, temperatura, vibracije), poremećaj funkcije živaca koji hrane mišiće stopala, poremećaje u refleksima. Značajna posljedica dijabetičke neuropatije je sindrom dijabetičkog stopala (DFS). Ljudi nisu svjesni ozljeda zbog smanjene percepcije boli. Infekcije mogu zakomplicirati situaciju.
Osobe s dijabetesom moraju biti odgovarajuće educirane od strane njihovog zdravstvenog tima za dijabetes kako bi postigli dobru metaboličku kontrolu. Redovni pregledi mogu pomoći u izbjegavanju sindroma dijabetičkog stopala i njegovih komplikacija. Jednostavne provjere poput testa za percepciju vibracija, testa za razlikovanje hladnog/toplog ili oštrog/tupog pomažu liječniku da na vrijeme otkrije živčano oštećenje, čak i kada osoba ne osjeća nikakve simptome.
Autonomna neuropatija
Autonomna dijabetička neuropatija zahvaća takozvani vegetativni živčani sustav, i može dovesti do funkcionalnih poremećaja u nekoliko organskih sustava. To se odnosi na smanjenu svijest o hipoglikemiji zbog manjka kontraregulacije, srčani udar bez boli, poremećenu regulaciju srčane frekvencije, srčanu aritmiju, poremećenu regulaciju krvnog tlaka i cirkulacije, poremećeno lučenje znoja (suha koža koja se lako može ozlijediti), poremećaji u funkciji želuca/crijeva, poremećena funkcija mokraćnog mjehura i erektilna disfunkcija.
U smislu prevencije i terapije, optimizirana kontrola glukoze u krvi igra važnu ulogu. Važna je i normalizacija krvnog tlaka. Druge terapijske mogućnosti umanjuju simptome bolesti (lijekovi za smanjenje boli, antiepileptici). Neke studije pokazuju neke pozitivne dokaze za terapiju alfa-lipoičnom kiselinom. Najvažniji cilj je na vrijeme dijagnosticirati rizične osobe, posebno kako bi se spriječio sindrom dijabetičkog stopala.